- Zašto je prema Vama bila dobra odluka studirati na FOI-ju?
Još od malena sam volio informatiku, uvijek sam nešto istraživao i „kopao“, i kad je trebalo i kad nije. Puno sam puta zbog toga završavao i u onim klasičnim kaznama tipa „tjedan dana ne smiješ na računalo“ 😊, ali nikada nisam odustajao jer uvijek je tu negdje u pozadini postojao interes. Naravno, kao i kod većine klinaca, stvari su kretale od igrica. S godinama su se tu javili neki dublji tehnički interesi. To se odrazilo i na odabir tehničke škole kada je trebalo upisivati srednju. S godinama su interesi samo jačali te nastavak obrazovanja nakon srednje više nije bio upitan. Naravno da su onda došla pitanja „koji faks“, „mogu li ja to“, „što ako ne završim“ itd… Ali nisam odustajao. Pogledao sam sve fakultete tehničke naravi te mi je odmah kao prvi izbor bio FOI. Neki od dodatnih razloga za odabir FOI-a su bili tradicija i lokacija. FOI je ipak fakultet koji je osnovan 1962. godine te mi je to ulijevalo povjerenje da se radi o konkretnom izboru koji će od mene napraviti osobu koja sam danas. Kao što je već navedeno, drugi razlog je bila lokacija. Htio sam mirnije okruženje u kojem ću se lakše snaći kao mlada osoba.Varaždin mi se nije činio kao preveliki zalogaj već kao mjesto gdje mogu biti opušten za vrijeme studija.
Koliko smatrate korisnim dobiveno fakultetsko znanje i stečene kompetencije te na koji način Vam je isto pomoglo u profesionalnoj okolini?
Ono što većina mladih studenata ne razumije prilikom studiranja (a nisam ni ja dok sam bio u njihovoj koži) jest da fakultet zapravo najviše priprema za snalaženje u životu i budućem poslu. Ne radi se tu o tome koliko ćete naučiti neki programski jezik ili algoritam u nadi da ćete to koristiti na budućem poslu. Tehnologije dolaze i odlaze (danas brže nego ikada u povijesti) i skoro pa da je nemoguće sve pratiti.
Na FOI-u se uči sve i svašta. Informatika je samo jedan dio priče. Ima tu puno ekonomije, statistike, itd… Puno studenata se prilikom studiranja zapita „što će to meni ?“. Istina je da je dobar dio toga u profesionalnoj okolini bespotreban. No ono što je sigurno potrebno jest način razmišljanja da se riješi određeni problem i da se nešto nauči. Dok ste na fakultetu to se i uči kroz razne kolegije. Mislim da je to najkorisnije znanje koje sam dobio od fakulteta. Najradije bih to nazvao i vještinom. To je ono što mi svaki dan pomaže u mojoj profesionalnoj okolini. Svaki dan se radi nešto novo, javlja se neki novi izazov s kojim se prije nisam susreo, ali znam da ću se uz malo truda snaći. Jer to je točno ono što sam kao student i radio na fakultetu.
Možete li navesti primjer?
Naravno, uzet ću završetak mojeg studiranja odnosno diplomski rad. Odabrao sam temu o razvoju video igara iako nisam imao pojma o tome. Nisam ni pretjerano bio zainteresiran za sami razvoj igara, ali htio sam svoje obrazovanje završiti onako kako sam ga i započeo još kao klinac, kroz zabavu.
Kao što sam već naveo, nisam imao pojma o samom razvoju igara, ali nisam se bojao. Znao sam da sam se naučio snalaziti prilikom svog akademskog obrazovanja te sam to planirao iskoristiti i ovdje. Jedan dio rada je bio generalni opis same industrije, ali većinski dio je bio praktične prirode tj. djela gdje sam sam morao napraviti nekakav razvoj. Tu su padale svakakve ideje ali u tom trenutku se sve čini kao nemoguća misija, no stajanja nije bilo. Krenulo se od nekakvih jednostavnih „Youtube“ videa pa sve do postavljanja pitanja na StackOverflow-u, Reddit-u i ostalim manje poznatim forumima. Djelić po djelić, stvari su se počele slagati i imati smisla. Ono što mi je najviše pomoglo su odgovori drugih developera na navedenim forumima. Svatko od njih je znao nešto, na meni je bilo samo da to povežem u cjelinu. To je točno ono što radim i danas kao zaposlenik DignetSofware-a. Kada dođe novi projekt i kada misliš da ništa ne razumiješ, samo se sjetiš da si već prolazio kroz slične situacije. Uvijek možeš nekoga pitati za pomoć u uredu, kao i na forumima, svatko će znati ponešto. Spojiš to sa drugim oblicima snalaženja (Google i slične metode), stvari se počinju kretati i imati sve više i više smisla. Na tebi je samo da napraviš cjelinu iz svih navedenih izvora informacija.
- Kako su izgledali Vaši studentski dani? Jeste li bili posvećeni isključivo studiju ili ste radili studentske poslove, volontirali, angažirali se u rad udruga/organizacija, bavili se sportom/hobijima i sl.?
Iskreno, ovo je jedna od stvari za kojima žalim. Bio sam jedan od onih koji su vidjeli samo studij te mi je prioritet bio završetak studija u što kraćem roku. To je rezultiralo tome da sam skoro sve kolokvirao (naravno da sam pao OPM, a što drugo). No sada kad se osvrnem na to, mislim kako bi bilo bolje da sam možda pokušao naći nekakav studentski posao u struci pa makar to rezultiralo i padom određenih kolegija i dodatne izlaske na rokove. Vjerujem da su ljudi koji su aktivno radili tijekom studija stekli puno više iskustva te bih to preporučio svakom studentu ako je u mogućnosti.
Jesu li Vam i na koji način Vaše aktivnosti pomogle na trenutnom radnom mjestu/je li Vam žao što se niste (više) uključili u izvannastavne aktivnosti?
Kao što sam već naveo u prethodnom odgovoru, volio bih da sam išao u drugom smjeru po pitanju prioriteta između samog studiranja i ostalih aktivnosti koje bi mi mogle ojačati druge skupine vještina. Vjerujem da bi mi to bilo puno korisnije u profesionalnoj okolini.
- Što Vas je najviše privuklo trenutnom radnom mjestu? Koje biste benefite istaknuli radeći na toj poziciji, ali u ovom poduzeću?
Tijekom studija smo imali kolegij vezan za ERP sustave na kojem smo naučili koristiti (danas već star) Microsoft-ov ERP (Navision). U početku mi se to činilo dosta komplicirano, no kroz par laboratorijskih vježbi sam pohvatao osnove te su stvari počele imati smisla. Taj kolegij mi je ujedno odgovorio na jedno veće pitanje koje sam imao do tada a to je: „kako danas funkcioniraju velika poduzeća“. Nikada mi nije bilo jasno kako velika poduzeća mogu pratiti svoje kompleksno poslovanje u modernom svijetu gdje se sve čini previše kompleksno i teško. No odgovor sam dobio na FOI-u.
Nedugo nakon što sam dobio odgovor, krenuo je Tjedan karijera te su se tu pojavili predstavnici DignetSoftware-a koji su Microsoft-ov partner te se bave razvojem dorada za Navision ERP sustav sa kojim sam već bio upoznat (zahvaljujući FOI-u). Nakon razgovora je pala i odluka da odem kod njih na studentsku praksu.
Dodatan razlog odabira je bio to što je DignetSoftware d.o.o. hrvatsko poduzeće. Također, prilikom samog razgovora na Tjednu karijera mi je bilo obećano da ću dobiti mentora prilikom obavljanja prakse. To mi je bio ogroman plus. Znao sam da ću uvijek nekoga moći povući za rukav ako zapnem.
Tijekom obavljanja prakse mi se svidjela ekipa u firmi i način rada. Ljudi su pristojni, pomažu ako zapneš i uvijek se skupno traži rješenje na neke veće probleme. Prilikom završetka prakse, došao je i razgovor za posao. To me je potaknulo da čim prije napišem diplomski rad i krenem raditi. To je rezultiralo time da sam već u svibnju iste godine završio svoj akademski put te odmah na početku lipnja krenuo raditi.
- S kakvim osobnim i profesionalnim izazovima ste se susreli prilikom dolaska na trenutno radno mjesto? Kakva su bila vaša očekivanja i kako se nosite s trenutnim poslovnim izazovima?
Kao i svaki mladi radnik, u početku sam pokušao pohvatati što više konaca i naučiti što više u što kraćem roku. Uvijek je postojao nekakav strah da „neću biti dovoljno dobar“. To je rezultiralo sa dosta učenja nakon posla. Sada kada se osvrnem na to, ne mogu reći da je to možda bio najbolji pristup. S vremenom su ionako dolazili sve veći i veći projekti te sam kasnije shvatio da učenje poslije radnog vremena nema smisla jer ću ionako najviše naučiti raditi kroz same projekte.
Što se tiče očekivanja kojih sam imao, nije bilo previše iznenađenja zbog same činjenice da sam prvo prošao studentsku praksu te sam znao otprilike što me očekuje prilikom stalnog zaposlenja.
Po pitanju radnih izazova, mislim da sam već dovoljno prije rekao kada sam naveo da je najbitnija vještina snalaženje. Svaki dan se izazovi mijenjaju. Nekada su stvari jednostavnije, nekada kompliciranije. No najbitnije je znati se snaći kada stvari zaguste.
- Ukratko objasnite iz vlastite perspektive što točno radite unutar Vaše pozicije, koje su Vaše obaveze i odgovornosti?
ERP sustavi po prirodu su iznimno kompleksni, ali ni oni ne mogu pokriti sve. Zbog toga postoje partnerske firme (kao što je DignetSoftware d.o.o.) koje se bave doradama ERP sustava ovisno o zahtjevima pojedinih klijenata.
Moja trenutna odgovornost je većinski integracija maloprodajnih sustava sa ERP-om. Tu postoje razna rješenja te se ona odabiru u dogovoru sa klijentom. Moja odgovornost je da izučim proces integracije odabranih maloprodajnih sustava sa ERP-om te da se bavim integracijom i programskim doradama.
Kakav je selekcijski proces za navedeno radno mjesto? Kako se kretalo samo napredovanje do navedene pozicije?
Na moju sreću, selekcijski proces se nije sastojao od nekakvih „tehničkih ispita“ i ostalih pitanja, nego se selekcija odradila kroz obavljanje prakse. Po mojem mišljenju, to je i najispravniji put te bi bilo bolje kada bi više poslodavaca odabiralo taj put (kroz probni rad u nekom obliku).
Kretanje do trenutne pozicije je bilo poprilično jednostavno. Dobiješ projekt sa određenom razinom objašnjenja zahtjeva (ovisno o tipu projekta) i jednostavno kreneš. Kako projekti prolaze, tako i napreduješ.
- Za kraj, što biste poručili svojim mlađim kolegama na FOI-ju, u pogledu obrazovanja i razvoja vlastite karijere, kako se možda pripremiti za tržište rada po pitanju Vašeg radnog mjesta, odnosno kako doći do te radne pozicije?
Nemojte razmišljati o tome želite li završiti fakultet ili ne. Radije se fokusirajte na trud i zalaganje. Puno studenata nije ni svjesno kolika odskočna daska fakultet može biti. Budite uporni i nemojte odustajati. Možda neki od vas trenutno ne vide smisao u studiranju ali doći će trenutak kada će stvari biti puno jasnije.
Meni je Tjedan karijera kojeg organizira FOI bio najbolje iskustvo koje sam mogao dobiti kao student. Spasilo me muka oko traženja posla baš zato što je posao zapravo našao mene. Kao nesigurni student, puno lakše sam napravio taj prvi korak te sam zahvalan na tome svim djelatnicima FOI-a koji su organizatori. Vjerujem da organiziranje takvih događaja iziskuje puno truda, no vjerujem da je vrijedno svake kapi znoja.
Stoga, dragi studenti, glavu gore i iskoristite svaku priliku koja Vam se nudi.
